Kada se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom o osiguranju u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od 14 dana otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom o osiguranju u roku od 30 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti kako njegov zahtjev nije osnovan. Ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u navedenim rokovima, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos neospornog dijela svoje obveze na ime predujma.
U slučaju obveznih osiguranja u prometu, odgovorni osiguratelj je dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva:
obrazloženu ponudu za naknadu štete ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno
utemeljeni odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne.
U slučaju nemogućnosti utvrđivanja konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos neospornog iznosa naknade štete kao predujam u gore navedenim rokovima, propisanim Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu.
Opće odredbe koje se odnose na posljedice neplaćanja premije kod ugovora o osiguranju propisane su člankom 937. Zakona o obveznim odnosima, a člankom 969. Zakona propisane su posljedice neplaćanja premije kod ugovora o osiguranju osoba (osiguranje života i osiguranje od nesretnog slučaja). Posljedice neplaćanja premije trebale bi biti navedene u pripadajućim uvjetima osiguranja, a ako nisu istaknute ili su u suprotnosti s navedenim odredbama Zakona o obveznim odnosima, primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima. Same odredbe povezane s mogućnosti raskida ugovora o osiguranju također su definirane odredbama Zakona o obveznim odnosima i uvjetima ugovora o osiguranju.
